Marco Pontis, docent na Slobodnom sveučilištu u Bozen-Bolzanu s dvadesetogodišnjim iskustvom u odnosima s osobama s poremećajima iz autističnog spektra (PAS), u knjizi „Autizam, što (ne)činiti“ objašnjava razloge ponašanja, metode socijalne interakcije i komunikacije.
Djeca s autizmom imaju problematično ponašanje, ali nisu problematična djeca. Na ovom principu, Marco Pontis, docent na Slobodnom sveučilištu u Bozen-Bolzanu s dvadesetogodišnjim iskustvom na ovom području, napisao je knjigu ‘Autizam, što (ne)činiti’ u kojoj želi pružiti praktične smjernice ljudima koji se s tom djecom odnose na poseban način, zato jer nije jednostavno razumjeti određena ponašanja, koja su toliko udaljena od općevažećih pravila: izbjegavanje kontakta očima, preferiranje samoće, opsesivno ponavljanje određenih gesta i riječi i neprihvaćanje promjena što može biti uznemirujuće, a neznanje kako se s time nositi, iznimno frustrirajuće.
U ovoj knjizi Pontis u nekoliko kratkih točaka objašnjava razloge ponašanja, metode socijalne interakcije i komunikacije prelazeći na jednostavne i jasne smjernice što činiti i ne činiti kako bi se povećale mogućnosti razumijevanja i na taj način potaknulo zadovoljstvo aktivnog sudjelovanja u aktivnostima i životima, kako djece s autizmom, tako i one oko njih.

Ono što, međutim, mora biti jasno jest to da moramo biti svjesni da se svaka situacija mora pažljivo analizirati u svojoj singularnosti, jer je svako dijete jedinstveno, a time i način rješavanja odnosa s njim. Ovdje je stoga bitan i pragmatičan priručnik za orijentaciju u gotovo nepoznatom svijetu.
- Djeca s autizmom doživljavaju mnoge emocije: često ih percipiraju, obrađuju i upravljaju njima na krajnje drugačiji način od neurotipičnih ljudi.
- Poremećaji iz spektra autizma nisu uzrokovani slabom naklonošću djetetovih roditelja, već imaju neurobiološko podrijetlo.
- Autizam ne nestaje s godinama: to je stanje koje uključuje “neuroraznoliko” funkcioniranje mozga, koje traje cijeli život i na koje su mnogi autisti apsolutno ponosni.
- Da bi se pomoglo autističnom djetetu nesumnjivo je potrebno puno ljubavi, ali samo to nije dovoljno: specifične vještine i umrežavanje jednako su temeljni.
- Čak i ljudi koji se razvijaju na uobičajen način moraju pokušati uložiti napore da se “stave u cipele” neuroraznolikog čovjeka, a ne samo obrnuto.
- Nisu sve autistične osobe geniji. Većina ljudi s poremećajima iz autističnog spektra ima značajne kognitivne, komunikacijske i socijalne poteškoće koje često otežavaju život pojedincu.
- Ponašanje djeteta s poremećajima iz autističnog spektra ne bi se trebalo smatrati “patološkim” samo zato što postoji dijagnoza: neurotipični ljudi često ne razumiju neka ponašanja koja se mogu činiti nekako “pogrešna” ili “koja treba promijeniti”. Pažljivo razmislite koja ponašanja želite pokušati smanjiti ili eliminirati.
- Potražite pomoć za razumijevanje funkcioniranja neuroraznolikosti gledajući intervjue ili čitajući mnoga iskustva i svjedočenja ljudi s autizmom koja su danas široko dostupna.
- Pronalaženje svih mogućih snaga i njihovo iskorištavanje za povećanje motivacije i osjećaja samoefikasnosti djeteta: djeca s autizmom izvorište su za sve svoje školske kolege, a često su i obrazovna i didaktička rješenja koja su učitelji usvojili kako bi zadovoljili njihove posebne potrebe također vrlo korisna za njihove tipične školske kolege u razvoju.
- Djeca s autizmom nisu ‘zatvorena u mjehuriću’: ponekad, međutim, zbog izuzetno posebnog i osjetljivog percepcijskog sustava, trebaju smanjiti osjetilne podražaje.
Izvor: Giornata dell’autismo, il decalogo per capire i più piccoli www.repubblica.it
Prevela: Anđelina Malić