Do još ne tako davnih 90tih godina prošlog stoljeća o ovim teškoćama u razvoju nije se mnogo znalo. Djeca s poremećajima aktivnosti i pažnje smatrana su neodgojenom i zločestom djecom koja nerijetko nisu završavala školu. Nažalost i danas mnogi tako misle.

Djeca s poremećajem aktivnosti i pažnje teško prate zadatke, rješavaju ih brzo i neuredno ne pazeći na detalje. Rukopis im je često neuredan, isprekidan ili promjenjiv (iz malih u velika slova, iz urednog i čitkog u neuredan, loše praćenje linije retka isl.).

Djeca s poremećajima aktivnosti i pažnje znaju bit neoprezna i u svakodnevnim aktivnostima pa se lako ozlijede. Impulzivna su, teško kontroliraju emocije i lako se naljute. Nemaju razvijenu filtraciju emocija, ili ih ne prepoznaju pa samim time i teže sklapaju prijateljstva. Nerijetko ćemo uočiti kod ovakve djece i zaostatak u govoru i motorici.

S obzirom na sve navedene teškoće često dolazi i do razvoja poremećaja u ponašanju.

Poremećaje aktivnosti i pažnje dijelimo na tri glavne skupine

Pomanjkanje pažnje:	Ne obraća pažnju na detalje, nema razvijeno vidno i slušno diferenciranje Teško održava koncentraciju tijekom rada ili igre Ne djeluje kao da sluša kad mu se obraćaju Ne prati naputke ili ne dovršava zadatke Teško organizira zadataka i aktivnosti Izbjegava, nerado sudjeluje ili oklijeva pri uključivanju u zadatke kod kojih je potreban dulja mentalna uključenost Često gubi stvari Lako mu nešto drugo preuzme pažnju (lako ga se omete u radu) Zaboravljiv je
Hiperaktivnost	Teško sjedi mirno i često se igra prstima Jako je glasan i u igri i u praktičnom radu Često ustaje sa stolice ili izlazi iz razreda – prisutan je motorni nemir, mijenjanje aktivnosti, trčanje okolo po dvorištu i penjanje isl Puno priča – pojačana verbalna aktivnost
Impulzivnost	Nestrpljiv je, nije u stanju čekati na red Odgovori na pitanje prije nego što je pitanje dovršeno Često prekida druge

Kako bi takvoj djeci omogućili što bolji napredak bitno ih je uključiti u rad s edukacijskim rehabilitatorom – stručnjakom za rad s djecom s teškoćama u razvoju i osobama s invaliditetom. Edukacijski rehabilitator će procijeniti potrebe i sposobnosti učenika te prema procjeni izraditi najbolji plan i program rada /osobni kurikulum kojim će učeniku omogućiti praćenje nastave sukladno njegovim sposobnostima.

Edukacijski rehabilitatori provode programe i postupke kojima osiguravaju strategije podrške djeci s teškoćama u razvoju.

Strategije podrške odnose se na metode poučavanja, oblike poučavanja, postupke poučavanja, zahtjeve te sredstva i pomagala koja koristimo u radu.

Kada je riječ o učenicima s poremećajima aktivnosti i pažnje primjenjujemo, neke od slijedećih strategija podrške:

Metode poučavanja se odnose na odgojno obrazovni rad u razredu. U radu s učenicima koji imaju navedeni poremećaj koristiti ćemo više praktičnog rada, češće ćemo demonstrirati zadatak ili ćemo pripremiti više igara s istim ciljem/zadatkom kako bi učeniku omogućili potrebu za promjenom aktivnosti.

Oblici poučavanja se odnose na socijalne načine rada (način kako učenici rade u razredu). Preporučljivo je raditi individualno, a ako to nije moguće u manjoj grupi ili u paru. Preporuča se i neke zadatke odraditi u virtualnom okruženju ukoliko bi ono stvarno moglo ometati učeniku pažnju (prevelika buka, jaki mirisi…)

Postupci prilagodbe odnose se na način kako sadržaj prenosimo učeniku.

U pisanom sadržaju važno je istaknuti bitno i ključne riječi podebljamo (opcija bold), koristimo čitljiv font i nikako ne koristiti kurziv (opcija italic). Poželjno je sažeti ili pojednostavniti tekst ili ga podijeliti na dijelove te ga slikovno predočiti.

Vizualni sadržaj treba biti jasan, kratak i jednostavniji (manje detalja i šarenila). Filmovi s radnjom koju se lako prati i s manje likova. Preporučljivo je unaprijed objasniti što se gleda i koji je cilj, te povremeno zaustaviti film kako bi se učenika usmjerilo ili mu se objasnilo gledano.

Prostor u kojem se odvija rad potrebno je prilagoditi učeniku na da učenik sjedi u blizini učitelja i dalje od prozora koji mu može odvući pažnju.

Zahtjevi u radu tiču se samostalnosti učenika i podrške koju mu pružamo. Npr. češće približavanje učeniku i objašnjavanje ili usmjeravanje, produženje vremena rada, postupno otežavanje zadataka ili podjela na više dijelova… Ovamo spada i način provjere znanja učenika. Kod učenika s poremećajima aktivnosti i pažnje preporučamo usmene provjere s kratkim jasnim pitanjima i po potrebi potpitanjima.

Sredstva i pomagala u radu su brojna i odnose se na sve ono što koristimo u našem radu s učenicima kako bi im približili sadržaje. Oni ovise o individualnoj potrebi učenika a mogu biti: slike/crteži/ fotografije i ostala didaktička sredstva i pomagala kojima ćemo pobliže objasniti sadržaj, digitalni obrazovni sadržaji, razne igre kojima će se obrađivati nastavni sadržaj, lopta za sjedenje ili antistres loptica koju ćemo koristiti za umirivanje

Više o radu i detaljima programa edukacijskih rehabilitatora možete pročitati i na facebook stranici Inicijativa Edukacijskih rehabilitatora – ključ inkluzije.

Josipa Gorup – Rožić, profesor rehabilitator